Aducanumab- lijek za Alzheimerovu bolest: obećanje ili loše odluke?
Američka
administracija za hranu i lijekove (US Food and Drug Administration-FDA) dala
je odobrenje za hitnu upotrebu za lijek za Alzheimerovu bolest zvani aducanumab
(adukanumab, komercijalno ime Aduhelm) kompanije Biogen Inc. Međutim, ovaj
vijest nije naišla na odobravanje i oduševljenje baš sviju. Još 2015. ova stranice je s oprezom pisala o ovom potencijalnom lijeku, ali u nekoliko godina istraživanja nisu ponudila ubjedljive dokaze da lijek pomaže pacijentima, ali je ipak odobren.
Kaa postoji neka
teška bolest, koja, kao Alzheimerova bolest, uništavaju individualnost,
nezavisnost, integritet jedne osobe, vijesti o istraživanjima uzroka bolesti i
potencijalnim lijekovima obično se dočekuju s ushićenjem. Međutim, novi lijek
nije pokazao dovoljnu efikasnost i dokazi o tome da može pomoći osobama s
Alzheimerovom bolešću su oskudni.
Zašto je onda lijek
odobren?
Uzroci Alzheimerove bolesti: tau i beta-amiloid hipoteze
Prvi problem s ovim
oblikom demencije leži u činjenici da postoje dvije vodeće teze o uzroku
bolesti – tau teza i teza o beta-amiloidnom plaku. Naučnici već dugo vremena diskutuju o tome da
li je postojanje beta-amiloidnog plaka, ili, pak, tau-proteina, osnovni uzrok
Alzheimerove bolesti te koji poremećaj je bolje adresirati u terapijama. Oba
potencijalna uzroka su proteinske prirode: beta amiloidni plak je kraći
proteinski lanac (peptid) koji se, usljed toga što ima pogrešnu 3D strukturu,
taloži i oštećuje nervne stanice.
Tau protein je jako
bitan za stabilnost dugih nastavaka nervnih stanica i u neuronima te u
centralnom nervnom sistemu ga ima mnogo. Međutim, kada se na proteine iz ove
grupe veže više fosfornih grupa (dođe do hiperfosforilacije), tau se agregira u
jednu vrstu čvorova koje savremena medicina prepoznaje kao biomarker
Alzheimerove bolesti. Postoje čak teze
da beta-amiloid može utjecati na promjene strukture tau proteina.
U situaciji gdje
još nije jasno šta je veći uzrok Alzheimera – tau ili beta amiloid – ili su oba uzroka podjednako značajna – odobrenje je
stiglo za supstancu koja djeluje na beta-amiloidni plak.
Šta je Aducanumab i koliko je efikasan?
Sam lijek je tip biološke terapije monoklonskim antitijelima koja specifično ciljaju beta-amiloidni plak. Ovo bi
bila logična i jednostavna terapija – specifičnim antitijelima koja će
uklanjati nakupine beta-amiloidnog plaka.
Osim.
Osim što nema
dovoljno dokaza da je ovaj lijek zaista efikasan i da nudi pacijentima
olakšanje kliničke slike. Mnogi stručnjaci, uključujući i nezavisni panel
neuronaučnika i biostatističara savjetovali su FDA da se ovom lijeku ne da
odobrenje za hitnu upotrebu jer nema dovoljno konkluzivnih i čvrstih dokaza
koji demonstriraju da ova terapija smanjuje i usporava kognitivno opadanje
povezano s Alzheimerovom bolešću.
FDA je i ranije par
puta išla protiv savjeta panela, ali samo kada su stručnjaci bili podeljeni.
ovaj put, od jedanaest članova panela desetoro je glasalo protiv a jedan je bio
neodlučan.
Neurolog Joel
Perlmutter s Univerziteta Washington u
St. Louisu je zbog odluke FDA da dozvoli ovaj lijek za hitnu upotrebu, istupio
iz ovog panela stručnjaka. Neurolog i gerijatar Jason Karlawish je još u maju
ove godine napisao mišljenje za Stat , magazin koji se bavi temama iz
medicine i farmakologije u kojem jasno kaže da „ako se Biogenov lijek odobri,
on ga neće prepisivati pacijentima“. Radi se o vrlo kredibilnim mjestima za
objavljivanje informacija i ljudima koji su zaista respektabilni članovi
akademske zajednice i stručnjaci za problematiku Alzheimerove bolesti. Ako bi
se iko radovao postojanju lijeka za ovu bolest, to bi bili oni, pa ipak
nailazimo na veoma oštre kritike ovog poteza FDA.
Za razliku od
Karlawisha, nekoliko drugih ljekara je izjavilo da bi ponudilo svojim
pacijentima ovaj lijek, dok je Biogen saopštio da bi do dva miliona ljudi u
Sjedinjenim Državama moglo ispuniti uslove za liječenje, piše Radio Slobodna Evropa.
Također, ova
terapija kao jednu od nuspojava može imati oticanje mozga kojem su naročito
skloni upravo oni koji imaju ovu bolest – odnosno, lijek ima češće i jače
nuspojave upravo kod subpopulacije kojoj je namijenjen, jer pacijenti imaju
genetičku predispoziciju za to. Oticanje je zabilježeno kod 40% pacijenata iz
Faze III kliničkih studija koji su primila terapiju.
Mikrohemoragije –
mala krvarenja u mozgu su se javljale kod oko 17-18% pacijenata, a još neke od
nuspojava su mučnina, glavobolja,
vrtoglavica i povraćanje. Pacijente koji primaju ovu terapiju bi bilo potrebno
redovno pratiti na MRI, kako bi se krvarenja i oticanja na vrijeme primijetila,
a to već usložnjava i poskupljuje ionako nejeftinu terapiju ovim lijekom. Po pacijentu bi ova terapija godišnje koštala
oko 56 000$. Do prije samo koju godinu, prije povratka na subset podataka,
istraživanje se smatralo neuspjehom, a sada se od lijeka mogu očekivati zarade izražene u milijardama američkih
dolara.
Odluka FDA bazirana na nedovoljno čvrstim dokazima
Odluka FDA se
bazirala na podacima iz Faze III kliničkih studija, koje predstavljaju završnu
fazu ispitivanja na ljudima. Međutim, podaci iz ove faze zapravo su ukazivali
da lijek nije dovoljno efikasan i istraživanja su zaustavljena. Onda su
naučnici iz Biogena prošli još jednom dotadašnje podatke i zaključili da je kod
podgrupe pacijenata koji su primali najvišu dozu terapije primijećeno značajno
poboljšanje u smislu smanjenja plaka. Međutm, lijek ne nudi poboljšanje
kliničke slike, nego samo smanjenje plaka.
Odluka FDA se nije
temeljila da sposobnosti terapije da smanji neurološke probleme, odnosno, da
ima kognitivni učinak, nego na tome da li lijek čisti beta amiloidni plak. Pri
tome, treba još jednom ponoviti – još nema konsenzusa oko toga da li je
beta-amiloidni plak uzrok bolesti.
Nekoliko drugih lijekova
za Alzheimerovu bolest je izašlo na tržište i pokazali su se dobrim u
uklanjanju beta-amiloidnih naslaga, ali bez ikakve pomoći ili efekta na tok ili
težinu bolesti. To bi trebalo da poveća, a ne da smanji nivo dokaza koje neki
drugi takav lijek treba zadovoljiti. Međutim, FDA je ovo ignorisala i lijek je
odobren samo jer terapija pokazuje efikasnost na smanjenje plaka, dok opšta
slika pacijenta i stanje ostaju.
Biogen je dobro
znao za poslovne rizike razvoja novih lijekova, kao uostalom, i sve kompanije
iz te branše. Fluktuacije vrijednosti dionica su ovdje česta pojava i kada se
dogodilo zaustavljanje kliničkih ispitivanja, početkom 2019. godine dionice
Biogena su pale na oko 216$ i izgubile oko 22% vrijednosti, da bi ponovo
porasle i sada, nakon odluke FDA i imaju vrijednost od 405$.
To smo već vidjeli
i na primjeru razvoja COVID-19 vakcina:
svako usporavanje procesa kliničkih ispitivanja ili zastoj bi rezultirao padom
vrijednosti dionica, dok bi svaka studija koja bi pokazala visoku efikasnost
neke vakcine dovela i do skoka vrijednosti dionica. Odnos vrijednosti dionica i
rada kompanije je nešto kao dating aplikacija: čim jedna kompanija pokaže nešto
primamljivo, što je ekvivalent „lijepih fotografija“ u dating aplikacijama,
Facebooku ili Instagramu, to privuče investitore i dionice počinju rasti.
Upravo zbog
nedovoljno čvrstih dokaza, FDA je Biogen uslovila: kompanija će morati provesti
dodatne post-kliničke studije. U posljednjih 20 godina nije otkriven niti jedan
lijek za Alzhemierovu bolest i mnoge kompanije upravo tipuje na terapije
monoklonskim antitijelima kao rješenje te krize dok pacijenti i njihove
porodice željno očekuju bilo kakvo obećanje lijeka koji ako i ne može
izliječiti, bar može usporiti proces neurodegeneracije.
Ljudi s ranom
dijagnozom ove bolesti žele usporiti proces kako bi sebi i svojim najbližima
dali još neko vrijeme za kvalitetno druženje. Sve ovo je razumljivo i ljudski,
ali nauka i odluke o odobrenju vrlo ozbiljnih lijekova trebaju biti bazirane
isključivo na čvrstim dokazima i podacima iz dobro dizajniranih kliničkih
studija.
Ovaj tekst je objavljen u junu 2021. na Glas Amerike.
Još o ovoj temi pročitajte u Nature magazine.

Primjedbe
Objavi komentar